Cesto mi se tvoj lik pojavljuje u snu.To andjeosko lice koje i nakon toliko vremena ne mogu izbrisati iz glave,iz srca u kojem si ostao urezan zauvek. Osecam te pod kozom,kao da mi umesto tople krvi ti teces kroz vene,kao da nikad neces nestati!
Uvek se iznova pojavljujes u mom snu na trenutke koji traju poput vecnosti, jer u snovima si tako savrsen,nasa ljubav je savrsena...zelim da to traje zauvek.
Nekoliko trenutaka me preplavljuje osecaj da sam tako zasticena,voljena. Medjutim, ubrzo shvatim da sam u stvarnosti naivna devojka koju si lagao.
Pitam se,kako neko moze povrediti osobu za koju je uvek govorio da je voli i pricao sve price u koje sam poverovala,a bile su samo reci koje ti nisu i nece znaciti bas nista.Verovala sam ti,jer sam bila zaljubljena,a ljubav je uvek slepa.
Ti si to vesto iskoristio.I sada se plasim pomisli da me je izdala osoba koju sam volela najvise od svega, kojoj sam se divila,a tako si me razocarao.
U tvoj zivot je dosla ona koja ti mozda znaci sve,al to nije vazno.Za tebe sam bila samo broj...jedna devojka koja te iskreno i ludo volela.Al tako je to uvek bilo u zivotu.Zaljubljeni su uvek patili, bili ostavljeni, prevareni!

LAŽ

Danas kad se vratim u sjećanja, one naše ljubavi... pitam se da li je uopšte postojala? A tako je bila uvjerljiva, uzbudljiva i ranjiva, ta naša ljubav. Ljupko moj! -znao si mi govoriti... a ja poput djeteta, sva sretna i ozarena svom svjetlošću zadovoljstva, što mi tepaš... znao si me dirnuti u moju slabu tačku, znao si šta volim - a to su male stvari riječi koje meni puno znače... ljubavi moja, već dugo je prošlo vremena bez tebe i sigurno znam da je ovo samo sjećanje na još jednu romansu, na još jednu od ljubavi koje su se desile u mom životu...zao mi je što sam ti vjerovala, što sam te voljela, iskreno do bola, što sam u tebi vidjela ono što nisam nikada pomislila - laž... a znao si da je ne volim, da se osipam od nje -laž... samo laž!
Kako si mogao me povrediti, učiniti me opet ranjivom, a obećavao si ljubav koju samo ti možeš dati... ljubav koja puno obećava, a vjerovala sam ti, davala se tebi i voljela te bez granica, ljubavi moja...
Nikada, nikada ti nećeš zaboraviti, tvog ljupka... nikada moja ljubav neće izaći iz tvoje glave, da si samo malo znao a htjeo biti iskren i tačan, sve bi bilo drugačije. Možda bi i danas bili skupa i sretni...ali ne, jer znamo oboje da je uvijek bila prisutna tvoja - laž, bez koje nisi mogao... uvijek će suza biti prisutna u mislima o tebi i pitat ću se vječno, zašto si me lagao, zašto? Polako ćeš nestajati, blijediti... postojati jedna sjenka, jedne romanse koja je mogla uspjeti, da si samo malo znao...