**Svaku sam pjesmu poklonila tebi
...i srce i dušu i sve sam ti dala
mislila sam nema kraja našoj sreći
a sad za me plače
...jedna ruža mala....
**Kada se osjetis podijeljen izmedju jave isna,
kad te ruka bola povuce do samoga dna.
zaviri kroz prozore srca,tamo cu biti ja,
moj osmijeh sacuvan u kutku tvog sjecanja...

Dotakla bih te
kao miris
kad ides poljem,
kad u njemu nadjes
neki mali svet.
I onda
kad sve nestane,
jos uvek osecas
miris poljskog cveca,
jos uvek si tamo
jos uvek me pratis...
Dotakla sam te
svojim recima
al nije to sve,
ne, nije jos kraj,
jos uvek cekam te...

 

Dotakla bih te
kao zelja;
znam da me zelis
i da me pratis
nekim mislima
kad nikog nema
da te utesim.
U tom trenu
na nekom drugom
kraju ceznje
ja sam sama.
A dotakla bih te
kao san,
da smirim ti uzdah,
da zacaram ti usne
i umirim te rukama
trazeci samo
da me cvrsto stegnes,
da mi samo kazes
da sve proslo je.

 
Dotakla bih te
kao nekad.
Da znam samo
kojim putem
snovima lutas
trazeci ljubav,
nasla bih te,
dotakla bih te,
kao tada...
Da samo mogu
da doletim,
uzalud pruzam
uvela krila
ovo nebo
ne razume srecu.
DOTAKLA BIH TE

Laku noc ti zelim ....


Sanjaj i nocas ako sklopis oci,
moje su budne i ove noci,
moja noc je bez tebe cudna,
uvek tuzna do zore budna,
ove reci ti srcem pisem,
za tebe sreco i nocas disem.

Volela bih te videti dok spavas,
spustenih trepavica i blazena lica,
volela bih da ti pogledom milujem kosu
i u usne da te tiho ljubim,
tako nezno da te ne probudim.

Ako pozelis srce, ja cu ti ga dati,
ako pozelis druga, uz tebe cu stati,
ako pozelis san, kroz snove cu ti proci,
a ako ja pozelim tebe, dali ces mi doci?

 

TEBI  LJUBAVI

Ostani sa mnom

 Ostavi tugu ostavi bol
jos uvek se nadam povratku tvom
zaboravit tvoje oci ko noc
koje me prate u ponoc

Dodire tvoje nezne u tami
koje ce vecno da me prati
usne tvoje vrele ko zar
bude u meni ponovo car

Car mladosti koje se bude
ponovo zele da te ljube
moje ruke zele te odavno
da te zagrle tako jako

Ljubav te moja jos uvek zove
ne daj da drugi tu ljubav razore
volim te jos uvek,treba da znas
ostani sa mnom,da ti sebe dam...

Tebi ljubavi...

Volela bih da mogu
svu ljubav da ti prenesem,
taj oblak beskrajne čežnje
i nežnosti i topline...
Da se duž zlatnih niti
sva moja ljubav raznese
i raspline po tebi
i nastavi da teče...
Da obavijem ti sve bi'
najčulnije dubine...
Prizivam bledo veče
protkano žutim sjajem.
Da li je ovo već bilo
ili će sve tek da bude?
Svejedno.
Ljubav mi teče
i ja bih samo da dajem
dok se juče kroz danas
u isto trajanje slilo.
Da li ce stići do tebe?
Ne sumnjam više ni trena.
U meni čežnje ima
da poruši sve planine.
U meni nežnost snena
jača od svih morskih plima
uz nebo ljubavi greje
i gazi sve daljine.
Samo se pitam tiho
dok niti šaraju sne:
hoće li zaista moći
da ti prenesu sve...?