Suboticu preseca železnička pruga koja povezuje Beograd, Novi Sad i Budimpeštu. Ovaj grad ima sjajnu vezu, kako sa severom tako i sa jugom. Evropski autoput E 75 u neposrednoj je blizini urbanog dela grada. Od Beograda je udaljena 180 kilometara.                                                                                                                                                                                                           Moderan centar severa Vojvodine pravi je grad muzej. Najreprezentativnije građevine su Sinagoga (1902), Gradska kuća (1908) Palata Rajhl (1904) i zgrada Gradske biblioteke (1894). Gradska kuća arhitekata Komora i Jakaba, najveća je u Vojvodini. Na mestu pređašnje, stare i dotrajale, Subotičani su sagradili novu. Samo za njenu unutrašnju dekoraciju bile su potrebne dve godine. Subotička sinagoga je, s druge strane, jedna od prvih građevina na kojoj su korišćene betonske i čelične konstrukcije
POZDRAV IZ SUBOTICE
Subotica je zgradu svog Narodnog pozorišta dobila sredinom 19. veka. Zdanje je u neoklasičnom stilu, sa karakterističnom kolonadom od šest stubova na pročelju. Inače, prva pozorišna predstava u Subotici odigrana je još davne 1747. Danas pozorište u Subotici ima dramu na srpskom i mađarskom jeziku. Mnoge zgrade u centru Subotice ukrašene su Žolnaj keramikom koja ovaj grad čini posebno prepoznatljivim.                                                                                                     Na 8 kilometara od Subotice nalazi se Palićko jezero. Dugačko je 8 kilometara, široko do 950 metara, a prosečne dubine do dva metra. Još početkom 19. veka znalo se da je voda Palića lekovita, pa je već tada započela i gradnja prvog banjskog kupališta. Hoteli, vile, sportski tereni, tri uređene plaže, kao i zoološki vrt i danas čuvaju visoki rejting Palića. Graditelji Gradske kuće u Subotici, na Paliću su sagradili Vodotoranj, Ženski štrand, Veliku terasu, Muzički paviljon, hotel „Jezero“… Od 1992. na Paliću se svakog leta održava Međunarodni filmski festival „Palić“, ali su poznate i druge manifestacije – „Dužijanca“, „Interno“, „Berbanski dani“…                                                                                                      Vinarska tradicija Subotičko–horgoške peščare, nastale na dnu iščezlog praistorijskog mora, duga je više od dva milenijuma. Peskovit teren, umerena kontinentalna klima i kvalitetne sorte vinove loze daju veoma pitka vina, harmoničnog ukusa, nežnog bukea i pitkosti. Vinogradi su, inače, uglavnom grupisani između Subotice i Horgoša. Subotičani uz njihovo vino preporučuju i adekvatnu hranu. Uz jelo perkelt, tipičnu hranu ovog područja, odlično ide merlo, uz paprikaš od pevca treba piti kaberne, a uz juneću šniclu sa šampinjonima obavezno probati lokalno vino kadarku.                                                                      Kelebija ima ergelu konja koju čini 70 lipicanera i ubraja se među najveću u zemlji. Ovde se pored jahanja mogu iznajmiti i kočije za vožnju, od karuca i fijakera do diližanse iz 1700. godine. Inače, subotički „hit“ je vožnja svatova kočijama. Zobnatica je, takođe, destinacija koju na putu za Suboticu ne treba propustiti. Udaljena je od grada 30 kilometara, na putu prema Bačkoj Topoli. Uzgajanje konja u ovom mestu ima tradiciju dužu od 200 godina. Pored ergele je i hipodrom sa manježom, a gostima su na raspolaganju turističko jahanje, škola jahanja, vožnja fijakerom i lovačkom kočijom. U okviru kompleksa nalazi se i Muzej konjarstva. Svake godine, u drugoj nedelji septembra, održavaju se Zobnatičke konjičke igre.